Kuća sa malenim dvorištem u okolici Marije Bistrice, Marija Bistrica, Ev

Prodaje se kuća sa malenim dvorištem udaljena svega 3 minute od središta Marije Bistrice, te 40-tak minuta od Zagreba. Kuća je u potpunosti obnovljena i adaptirana . godine. Napravljeno je novo krovište (osim crijepa koji je ispravan, pa nije mijenjan) i izmjenjene su sve instalacije. Isto tako u potpunosti je obnovljena i namještena unutrašnjost, te kao takva se i prodaje. Sastoji se od otvorenog koncepta dnevnog boravka sa blagovaonicom i kuhinjom, spavaće sobe i nove kupaonice s wc-om. U kući je još jedna prostorija koja trenutno služi kao ostava, a može se prenamjeniti u još jednu sobu ili garažu - po željama kupca. Unutrašnjost krase atraktivni detalji poput istaknutih obojenih greda na stropu, te imitacija kamena na zidu. U sklopu kuće nalazi se terasa s roštiljem i prostorom za druženje, veličine 12m². Parcela je zbog veličine od svega 203m² idealna za lagano održavanje i obradu vrta-povrtnjaka. Kuća je legalizirana, te posjeduje uporabnu dozvolu. Vlasništvo je uredno 1/1, bez tereta. Zainteresirani ste za razgledanje ove simpatične kućice? Slobodno nas kontaktirajte kako bismo vam omogućili da je osobno istražite. Za cijenjene ponude dostupni smo svakog dana, uključujući vikend. Marija Bistrica, kao hodoča­sničko mjesto i najveće hrvatsko nacionalno marijansko proštenište, ima dugu tradiciju vjerskoga turizma. Glav­ni cilj hodočašća je srednjovjekovna crkva iz prve po­lovice 14. st., s čudotvornim kipom Majke Božje Bistričke s kraja 15. st. Kada je prva bistrička crkva građena i kada je osnovana župa, pouzda­no se ne zna. Prvi dokumenti o postojanju bistričke župe datiraju iz . godine kada se spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije. Za pretpo­staviti je da je župa postojala i prije. Iz darovnice kralja Andrije II., izdane . godine, a u kojoj se županu Vratislavu i njegovoj braći vraćaju dje­dovski posjedi izgubljeni u građanskom ratu, spominje se kraljevski posjed “Bistricza” no ne i crkva. Najstariji opis bistričke crkve potječe iz . Sastavljen je prilikom ka­nonske vizitacije. Nalazila se na brežuljku. Oko nje je bilo groblje. Crkvena je zgrada bila zidana. Iznad svetišta imala je svod, a iznad lađe ravan drveni strop. Cijeli je taj prostor bio oslikan starim slikama i ograđen zidom. U kasnom srednjem vijeku crkva je bila posvećena Sv. Petru, odnosno Sv. Petru i Pavlu. Istom u 18. stoljeću mijenja se titular crkve u vezi s otkri­ćem čudesnog kipa Blažene Djevice Marije, pa župska crkva postaje posve­ćena njoj. Tijekom vremena crkva je više puta obnavljana, posljednji puta teme­ljito u periodu .-. Tada je uglavnom dobila današnji izgled. Restauracija je provedena prema nacrtima arhitekta Schmidta, a pod nadzorom arhitekta Hermana Bolléa. Za vrijeme gradnje uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje, što je proglašeno čudom. Bistrička crkva . godine dobiva naziv manje bazilike (basilica minor), a dodijelio joj ga je papa Pio XI. Ovakav naslov manje bazilike rimski prvosvećenici dodjeljuju samo značajnijim katedra­lama, župnim crkvama i svetištima. Nadbiskup zagrebački Antun Bauer . okrunio je zlatnom krunom čudotvorni kip Majke Božje i proglasio Majku Božju Kraljicom Hrvata uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca. 15. kolovoza . održan je u Mariji Bistrici XIII. Internacionalni marijanski kongres te je tom prigodom Biskupska konferencija proglasila bistričko svetište nacionalnim marijanskim svetištem čitavoga hrvatskog naroda, a 13. srpnja odredi­la blagdanom Majke Božje Bistričke. Najznačajniji dan u povijesti Marije Bistrice nakon pronalaska kipa je 3. listopad ., kada je Papa Ivan Pavao II. posjetio Mariju Bistricu i proglasio blaženim pokoj­nog zagrebačkog nadbiskupa i bistričkoga hodočasnika kardinala Alojzija Stepinca. Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici najveće je hrvatsko Ma­rijino proštenište. Poznata hrvatska marijanska središta su i Svetište Gospe Sinjske, te Svetište Majke Božje Trsatske, a tu su i Remete, Trski Vrh, Voćin, Trsat, Aljmaš,. Međutim, od svih njih, bistričko je najpoznatije i najcjenjenije. Ono ima središ­nje mjesto u vjerskom životu hrvatskoga naroda, te je stoga i službeno pro­glašeno hrvatskim nacionalnim Marijinim svetištem. Godišnje u Mariju Bistricu dolaze stotine tisuća hodočasnika, da bi se poklonili crnom čudotvornom Bogorodičinu kipu. ID KOD AGENCIJE: VZ1823